Neki su oduševljeni sarmom, a nekima je "happy hour" u Purgeraju srijedom pravo otkriće. Većina ih se čudi rastrošnosti Hrvata jer ne gase svjetlo kada napuštaju sobu, a voda im neprestano curi dok peru zube.
Bandića su proglasili carem jer se tramvajima voze besplatno, a Bolognu na hrvatski način većina bi patentirala u svojim zemljama. Oni su Stina, Ramona, Sanja, Sonja, Taras, Emma i Masumi, strani studenti koji su u djelić svog akademskog života odlučili utkati i dojmove iz naše metropole.
Ljubazni profesori
Slovenka Stina Goršič i Njemice Ramona Narančić, hrvatskog podrijetla, i Sanja Šošo, rodom iz BiH, jedan semestar studija južne slavistike umjesto na Sveučilištu Humboldt u Berlinu ove godine slušaju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. I nisu se pokajale. Naprotiv!
U Berlinu se u predavaonicama stalno guramo. Često je jedino slobodno mjesto na prozoru ili u hodniku, a u Zagrebu to još nisam doživjela tvrdi Ramona.
Treba reći i to da su profesori na Filozofskom fakultetu puno ljubazniji dodala je Stina.
A da zagrebački studenti nisu svjesni koliko im je dobro, smatra i Taras Galarevič, student kijevskog Nacionalnog sveučilišta Tarasa Ševčenka koji je u Zagreb stigao prije deset dana da hrvatski jezik nauči na croaticumu.
Prije tjedan dana prvi put sam bio u menzi. U Kijevu to nemamo. Tamo student za hranu plaća punu cijenu. I zagrebački studentski domovi puno su bolji od naših. U Kijevu živim u najboljem domu, a imam tri cimera i sa susjedne dvije sobe dijelimo kupaonicu tvrdi Taras. On je, kao i ostali sugovornici, oduševljen Zagrebom i svi se redom svakog dana trude i uživati u "gradu cipela", kako ga nazivaju jer ima stotine trgovina obućom.
Najbolja su im mjesta za izlaske pivnica Mali medo u Tkalči i kafići oko Studentskoga doma Stjepan Radić, a srijedom bez iznimke idu u Purgeraj. I dok su Stina i Ramona otkrile cedevitu i ožujsko fresh, čega u Berlinu nema, njihova prijateljica Sanja Šošo najsretnija je što na svakom koraku može kupiti glasovite jaffa kekse.
Njam, medovača
Japanka Masumi Kameda, koja se na Filozofskom fakultetu prijavila za doktorat iz komparativne književnosti, najviše pak voli s društvom degustirati naše rakije. O, medovača je najbolja, a i sarma je odlična. Nisu loši ni ćevapčići, a znam da je to bosansko jelo ponosno će Masumi. Voli band Hladno pivo, a u Zagreb se zaljubila prije dvije godine putujući po Lijepoj Našoj. Sad mu se odlučila vratiti.
Više od semestra, možda i cijeli život, u našoj bi metropoli mogla provesti i Emma Jönson, studentica Fakulteta političkih znanosti na švedskom Sveučilištu u Kalmaru. Trenutačno uči hrvatski jezik na croaticumu, a kad bi još na našem FPZG-u postojao program na engleskom jeziku, svoj bi studij radije završila u Zagrebu nego u domovini, u Švedskoj.
(Večernji list)