|
Dok su nam za uobičajene, svakodnevne potrebe dovoljna
naša
uobičajena i svakodnevna računala, za određene zahtjevnije izračune
odavno se koriste tzv. superračunala kakva smo rijetko u prilici
vidjeti uživo.
Zacijelo najpoznatije superračunalo u povijesti je IBM-ov Deep Blue, prvo koje je uspjelo
u šahu nadjačati tadašnjeg svjetskog prvaka u toj
igri Garija Kasparova,
no slični kompjutori izuzetne snage i brzine koristili su se
posljednjih nekoliko desetljeća i za kudikamo ozbiljnije namjene.
Razlika
između običnog računala i superračunala, osim u tome što
potonje u
razumnom vremenu može odraditi višestruko složenije procese,
zapravo,
na tehnološkoj razini ne postoji.
Najčešće su superračunala
konstruirana naprosto tako da sadrže više paralelno spojenih
procesora
- središnje jedinice, odnosno “mozga”
svakog klasičnog računala - kao i
više memorije, diskova i svih ostalih
“organa” kakve nalazimo u svakom
stolnom ili prijenosnom računalu s kojima se susrećemo na dnevnoj
razini.
Na takav način ojačana računala, ponekad i s nekoliko
tisuća istovremeno upogonjenih procesora, koriste se za vojne
simulacije, meteorološka predviđanja, automatizirano
analiziranje baza
podataka tajnih službi, simuliranje nuklearnih eksplozija, procjene
klimatskih promjena, dizajniranje zrakoplova, analizu DNK, pronalaženje
novih lijekova i slične nesvakidašnje situacije.
Za tipične
izračune koji se zahtijevaju u takvim situacijama običnim bi računalima
bili potrebni mjeseci ili godine, pa se - radi ubrzavanja procesa -
koriste iznimno skupa superračunala.
S obzirom na to da je
superračunalo konstruirano tek kao na pametan način umreženih puno
običnih računala, u današnje vrijeme, kada su na internetu
istovremeno
umrežene milijarde običnih računala diljem svijeta, ispada da je jedno
golemo superračunalo, najveće na svijetu, konstantno dostupno svima.
Uz
pametno konstruiranu tehnologiju kojom bi se - uz volju vlasnika
računala spojenih na internet - koristila procesorska snaga i
memorijski kapaciteti običnih računala koja se koriste za svakodnevni
rad, superračunala se mogu posve besplatno stvarati i
iskorištavati
kada god je to nekome potrebno.
Dakako, problem u toj priči je
spomenuta volja vlasnika - malo tko je spreman kapacitete svog osobnog
računala, ma koliko oni rijetko bili u cijelosti
iskorištavani,
ustupati vojnoj, farmaceutskoj ili bilo kojoj trećoj industriji, no
svjetski giganti IT-ja domislili su se rješenja kojim bi
tome
doskočili.
Microsoft, Google, Yahoo, IBM, Amazon.com i slične
velike kompanije i same su u posjedu desetaka tisuća računala spojenih
na internet, kao i serverskih farmi izuzetne procesorske snage, te su
ih za svoje potrebe, ali i potrebe klijenata kojima prodaju svoje
usluge odlučili iskoristiti kao superračunala.
Taj trend u
informatici naziva se “cloud computing”,
što bi se moglo prevesti kao
“računarstvo u oblacima”, a termin je i
osmišljen tako da na simbolični
način dočara činjenicu kako su kod takvog umrežavanja obična računala
koja čine superračunalo vidljiva, ali ne i opipljiva, povezana na
kaotičan i apstraktan način - baš kao oblaci.
Cloud computing
kao ideja - puno više na filozofskoj razini, nego u
stvarnosti -
postoji već niz godina, no priču je posljednjih tjedana poprilično
aktualizirao Google.
Dogovorivši se s IBM-om oko zajedničke
strategije daljnjeg razvoja te tehnologije, Google je najavio da će iz
vlastitog kontingenta servera i računala koja se koriste za temeljnu
uslugu koju pruža ova kompanija - pretraživanje interneta - sastaviti
oblak računala koja će besplatno dati na raspolaganje
sveučilištima
diljem svijeta da ih koriste kao superračunala u svrhu znanstvenih
istraživanja.
Taj su projekt nazvali Google 101, a cilj im je
s vremenom i svim korisnicima interneta omogućiti da koriste
procesorsku snagu tog oblaka.
U budućnosti će, najavljuju nam iz
Googlea, i obične, svakodnevne kompjutorske radnje, a ne samo one
zahtjevne, biti distribuirane drugim računalima, pa korisnik neće
morati za njih koristiti snagu vlastitog računala.
Već danas
za pretraživanje interneta zapravo koristimo snagu Googleovih računala,
a jednog dana ćemo isto činiti i za pisanje tekstova, sastavljanje
tablica, obradu fotografija, igranje i obavljanje svih drugih poslova.
Tada nećemo ni morati imati svoje osobno računalo, nego samo
tipkovnicu, miš i ekran.
Aktualizi- ranje priče oko cloud computinga Googleov je odgovor na
Microsoftovo nedavno kupovanje udjela u Facebooku.
(Jutarnji.hr)
|